Povratak
25.10.2023
by
„Slavoniju i Baranju treba posjetiti barem jednom godišnje“, pomislili smo vozeći se autocestom prema Đakovu. To jesensko jutro uputili smo se na izlet u grad lipicanaca, jedne od najljepših katedrala i gostoljubivih domaćina. Sunčani, topli dan i blagi povjetarac pratio nas je dok smo istraživali grad, kojeg smo već nekoliko puta posjetili, ali u kojem svaki put otkrijemo nešto novo. Ako vas put odvede u Đakovo evo naših prijedloga što obići i vidjeti.
Šetnja Đakovom obično započinje na korzu, glavnoj ulici u centru, gdje se nalaze mnogobrojni kafići i nekoliko restorana. Ona spaja glavni trg J. J. Strossmayera gdje se nalazi katedrala i ulicu bana J. Jelačića gdje se nalazi crkva Svih Svetih. „Žila kucavica“ grada tu subotu bila je puna ljudi i na terasama kafića se tražilo mjesto više. Mi smo također svratili na kavu u kafić London. Tu smo već doživjeli ugodnu atmosferu, finu kavu i jako dobru uslugu. Korzo je šetnica i pješačka zona, vodi do simbola Đakova, spektakularne đakovačke katedrale. Na samom kraju ulice primijetit ćete kip Luke Botića, hrvatskog književnika i političara. Njegovo najpoznatije djelo je Bijedna Mara, epska pripovijest o životu u Dalmaciji u drugoj polovini 19. stoljeća.
Ovaj simbol grada svakako vrijedi posjetiti. Osim što impresivno izgleda izvana, pravo je umjetničko i arhitektonsko remek djelo iznutra. Katedrala Sv. Petra, poznata još i kao Strossmayerova katedrala, jedna je od najljepših u Hrvatskoj, a možda i šire. Papa Ivan XXIII opisao ju je kao „Najljepšu katedralu između Venecije i Istanbula“. Dao ju je izgraditi biskup Josip Juraj Strossmayer, a nacrte je naručio kod bečkog arhitekta Karla Rosnera 1866. godine. No 1869. zbog smrti Rosnera, gradnju preuzima Friedrich Schmidt, po mnogima najpoznatiji arhitekt neogotike, koji je gradio i zagrebačku katedralu. Njemu je u jednom periodu pomagao i poznati austrijski arhitekt Hermann Bolle. Gradnja crkve i radovi trajali su 16 godina.
Zanimljivost: za gradnju katedrale utrošeno je 7 milijuna opeka. Opeka se pekla u Đakovu u biskupskoj ciglani.
Mnogi detalji na pročelju su stvarno impresivni.
Zanimljivost: trg J.J. Strossmayera najveći je crkveni trg nakon onoga u Rimu.
Unutrašnjost katedrale bogato je dekorirana te ukrašena freskama i skulpturama koje prikazuju prizore iz Biblije i reljefe svetaca. Katedrala ima 7 oltara, 43 freske i velike orgulje. Otvorena je za posjete svaki dan od 6.30 do 19.30. U velikom prostoru ispod glavnog oltara nalazi se kripta gdje je smješten grob Josipa Juraja Strossmayera i drugih biskupa.
Njemački slikari koji su živjeli u Rimu, otac i sin, Alexander-Maximilian Seitz i Ludwig Seitz, oslikali su unutrašnjost katedrale.
Odmah do katedrale, u Biskupskom dvoru, nalazi se vinski podrum Đakovačko – osječke nadbiskupije. Podrum možete posjetiti, a za vođenu turu i degustaciju potrebna je najava. Tamo možete kupiti njihova Misna vina, među kojima su najpopularnija graševina i traminac. Vinarija Misna vina osnovana je 2006. godine i tako je nastavljena stoljetna tradicija nadbiskupije u proizvodnji vina.
Nakon obilaska katedrale i podruma zastali smo u Strossmayerovom parku koji se nalazi pored Biskupskog dvora. Prije samog ulaza u park primijetit ćete skulpturu berde te natpis Đakovački vezovi. Đakovo ima 5 parkova, ali ovo je centralni, star gotovo dva stoljeća i u njemu se održavaju Đakovački vezovi, poznata manifestacija izvornog folklora.
Spomenik Berda, autora Šime Vidulina postavljen na ulazu u park.
U Đakovu smo naravno kušali i slavonske specijalitete. Uputili smo se u obiteljski restoran Loora koji se nalazi u centru na korzu. Vlasnik Rafael Spajić predložio nam je specijalitet restorana s jesenskog menija. Prijedlog smo prihvatili i tako smo probali ragu od jelena s rimskim njokama.
Rafael Spajić nam je ukratko predstavio restoran i kuhinju te s nama podijelio i recept.
“Ono po čemu smo poznati u Slavoniji je inovativnost, kreativnost i naravno dobra kvaliteta hrane. Unazad zadnjih nekoliko godina, to su prepoznali i mnogi gastro kritičari, pa smo uvršteni među „vodećih 100 restorana u Hrvatskoj“ od strane Gastronauta. Jedini smo restoran na ovom području koji je uvršten u Gault & Millau vodič, a austrijski Falstaff nas je također prepoznao. Kuhamo raznoliko. Klasičan jelovnik nam je kombinacija domaće tjestenine, steakova i klasičnih hrvatskih jela, dok uz svako godišnje doba nudimo i sezonske jelovnike. Upravo u jesenskom jelovniku svoje mjesto će pronaći i ragu od jelena s rimskim njokama. “
SASTOJCI
Za 5 osoba
Ragu od jelena
1,5 kg mesa divljeg jelena
0,7dl ulja
750g luka
370g mrkve
180g korijena celera
4 dl crnog vina
List lovora
2 žlice džema od brusnice
2 žlice Vegeta Maestro slatke paprike
1 žlica Vegeta Maestro ljute paprike
Sol
Goveđi ili temeljac od divljači
Rimski njoki
1L mlijeka
250g semolina brašna
100g maslaca
2 žumanjka
140g naribanog grana padana
Sol
Prstohvat muškatnog oraščića
PRIPREMA:
Mrkvu nasjeckamo na ploškice i pržimo na ulju. Kad mrkva dobije zlatno žutu boju dodamo na ploškice izrezan celer te na posljetku luk. U drugu tavu dodamo ulje te meso izrezano na kockice popržimo da dobije boju i zatim ga izvadimo. Kada povrće omekša štapnim mikserom ga smiksamo da dobijemo gustu masu, dodamo meso, vino, začine, temeljac samo da prekrije meso. Kuhamo dok meso ne omekša, otprilike 2 sata. Kad meso omekša začinimo još prema potrebi.
Za rimske njoke u lonac ulijemo mlijeko, dodamo maslac, sol i muškatni oraščić. Kad zavrije dodamo semolina brašno uz neprestano miješanje. Kada se smjesa zgusne maknemo sa vatre, dodamo grana padano i žumanjke uz neprestano miješanje. Nakon toga, smjesu istresemo na papir za pečenje i ravnomjerno razvučemo da bude iste debljine. Zatim stavimo u hladnjak na 20 min. Kad se ohlade režemo kalupima po želji te ih popržene poslužimo uz ragu.
Ragu nam se jako svidio, bio je dovoljno začinjen da ima puni, jaki okus, a uz to su onda odlično pasali izrazito ukusni rimski njoki. Cijeli splet okusa izvrsno se nadopunjuje uz čašu crnog vina.
Vesela ekipa restorana Loora.
Nastavili smo istraživati Đakovo i uputili smo se u Muzej Đakovštine, koji je udaljen desetak minuta hoda od centra Đakova u ulici Ante Starčevića. Muzej ima tri stalna postava – etnografski, arheološki i kulturno-povijesni.
Etnografski postav prikazuje svakodnevni život na selu i običaje iz sedamdesetih godina 19. stoljeća do druge polovice 20. stoljeća. Možete vidjeti narodne nošnje, razne ukrase, tkalački stan i prikaz običaja tog doba.
Poseban dio zauzima predstavljanje ljelje – jednog od najpoznatijeg simbola i tradicijskog običaja Đakova i Đakovštine. Ljelje su djevojke iz sela Gorjani kod Đakova, koje u proljeće na blagdan Duhova oblače svoje nošnje te obilaze selo. U tom narodnom običaju one pjevaju i izvode ples s mačevima. Vrijednost slavonskih običaja prepoznao je i UNESCO te je, na popis svjetske kulturne nematerijalne baštine, uz bećarac uvrstio i Proljetni ophod kraljice ili ljelje iz Gorjana.
Pažnju nam je privukao i ovaj građanski salon u bidermayer stilu s pijaninom i dvije portrertne slike.
U muzeju je zanimljivo prezentiran i uspon građanskog sloja u 19. stoljeću i prvim desetljećima 20. stoljeća te razvoj obrta, školstva te predmeti vezani uz rad Hrvatskog pjevačkog društva Sklad – Preradović. Ovo je samo dijelić onoga što muzej nudi, mnoštvo je još zanimljivosti koje se mogu saznati pa svakako vrijedi posjetiti muzej Đakovštine.
Sve detalje o radnom vremenu i cijeni ulaznica muzeja možete pogledati ovdje.
Posjet prekrasnim lipicancima nezaobilazan je kad dolazite u đakovački kraj. Njihov uzgoj oduvijek je bio važan u hrvatskoj povijesti i životu plemića, veleposjednika te seoskom životu ovog kraja. Prvi lipicanci na području Hrvatske uzgajani su još 1700. godine na posjedu grofa Andrije Jankovića kraj Virovitice. U toj ergeli oko 1800. godine, nastala je linija Tulipan koja je službeno uvrštena u jednu od osam priznatih linija pastuha lipicanske pasmine i jedina je porijeklom iz Republike Hrvatske.
Zanimljivost: Državna ergela Đakovo osnovana je 1506. godine i spada među najstarije u Europi.
Konje možete vidjeti na dvije lokacije Državne ergele Đakovo. U Pastuharni u gradu ili u Ivandvoru u samoj blizini Đakova. U Pastuharni su smješteni pastusi koji prolaze obuku i dresuru za konjičke sportove, vožnju dvoprega i četveroprega te školu jahanja. U njezinom dvorištu nalazi se i autohtona kovačnica. Kraljica Elizabeta II bila je toliko impresionirana nastupom đakovačkih lipicanaca na otvaranju Olimpijskih igara, da je posjetila ergelu sa svojom obitelji 1972. godine. Camilla vojvotkinja od Cornwalla posjetila je ergelu 2016. godine.
Mi smo ovaj put otišli u Ivandvor. On se nalazi na desetak minuta vožnje od Đakova i svakako ga preporučamo posjetiti. Na uređenom imanju sa šetnicama i sjenicama za predah, možete uživati u prizorima stada na pašnjacima. Tamo ćete vidjeti uglavnom kobile s podmlatkom. Pogledi na ove plemenite životinje i ljepota prirode toliko opuštaju da iako smo tamo bili već nekoliko puta, rado se vraćamo Ivandovru i njegovim stanovnicima.
Ministarstvo kulture proglasilo je Ivandvor 2015. godine kulturnim dobrom Republike Hrvatske.
Sve detalje oko posjeta ergeli možete pronaći ovdje.
